intervju

INTERVJU SA SILVIJOM SLAMNIG! POTRESNO, JAHJA FEHRATOVIĆ: Sin mi je bio na izmaku života, sve smo uradili u borbi s leukemijom

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Marina Lopičić
Foto: Petar Aleksić
Foto: Petar Aleksić
Foto: Petar Aleksić
Foto: Petar Aleksić

O muftiji Zukorliću

Ostala je ogromna tišina nakon njegovog odlaska

Tokom našeg razgovora više puta ste pomenuli rahmetli muftiju Muamera Zukorlića u divnom kontekstu, kao prijatelja kog ste, nažalost, izgubili. Prošle su skoro dve godine, verujem da vam i dalje nedostaje, šta biste još mogli da kažete, šta ste na ličnom nivou izgubili njegovim odlaskom na, kako kažete, neko drugo mesto?

To je čovek meni je bio profesor još u srednjoj školi. I uvek sam ga tako oslovljavao, sa profesore. On je čovek koji je u najvećoj meri uticao na život većine mladih ljudi u našem kraju. Mi nismo bili samo profesionalno vezani, mi smo bili povezani na ličnom i ljudskom nivou. To nije bio odnos profesor-učenik ili predsednik stranke i kolega, već je bio familijaran, čak roditeljski odnos. Jedino takav odnos kada imate, vi ste spremni da idete u borbu za pravdu. I mi smo se slagali na svim nivoima, na ličnom, na porodičnom, na naučnom, na političkom, bili smo zaista bliski i puno smo sarađivali. Sada je ostala ogromna praznina i tišina i u meni lično i u većini ljudi koji su ga poznavali. Ja sam mnogo ljudi upoznao u životu, ali nikada nisam upoznao nekoga sa takvom širinom. Možda on nije tako izgledao na prvi pogled, ali emotivniju i suptilniju i širokogrudiju osobu nisam sreo.

PESMA POSVEĆENA BOLESNOM SINU

JESENJE ŠETNJE S JUSUFOM

u jesen, Jusufe sine,
živost drveća mine
cijelo mu opadne lišće
što nam pod nogama šišće

vidiš onaj list rumeni,
postaje mrva grumeni
ljetos se sav jordamio,
gordio, uzdahe mamio

gledao na svijet s visine
a sad - pao u nizine
minulo ga blještavilo
obuzelo mrko sivilo

na krošnji je drhturio
svijetom opijen šepurio,
zaboravio jesenje kiše
i da ga neće biti više

suncem se danju grijao
mjesecom noću opijao,
dok je trajao sav taj raj -
ni slutio nije svoj kraj

sad ga svehlog šetač gazi,
sve je manji na uskoj stazi,
jednim otiskom stopala
nestalo ga skoro pola

šuštanjem kao da kriče strah
dok polahko postaje prah
osim da baš ima sreće
i pometu ga u smeće